Privući i okupiti volontere, organizirati ih i podijeliti im informacije, nije nimalo lak zadatak. Kako je to izgledalo prilikom organizacije prošlogodišnjeg Hoda za život, ispričala je naša 31-godišnja sugovornica Marija Sičaja, kojoj je povjeren zadatak koordinatora volontera.

„Najveći izazov bio je da u nešto više od mjesec dana pronađemo veliki broj volontera. Bilo je tu smijeha, ali i suza i znoja“, prisjetila se naša sugovornica, inače diplomirana ekonomistica s poslom računovođe u privatnoj tvrtki. Dodala je da je u početku bilo teško doprijeti do ljudi, ali da se na kraju sve čudesno posložilo te je na prošlogodišnjem Hodu za život ukupno sudjelovalo više od 200 volontera.

Osim Hoda za život, Marija volontira pomažući obiteljima u potrebi te u domu za nezbrinutu djecu. „Biti volonter za mene je neprocjenjivo. Volim pomagati ljudima i davati se za druge. Neopisiv je osjećaj kada nekome možeš biti od koristi. Taj osjećaj zadovoljstva kada si nekome pomogao, potiče me da se uvijek iznova dajem“, kazala je naša sugovornica.

Iako prije nego se uključila, nije znala ništa o Hodu za život, rado se odazvala pozivu svojih prijateljica koje su sudjelovale u organizaciji. „Pristala sam bez razmišljanja, a onda sam shvatila da je to ogroman i zahtjevan posao, jer volonteri su ti koji nose Hod za život. Bez njih nema šanse da bismo uspjeli organizirati tako velik događaj. Baš me se dojmila ta spremnost ljudi – osobito mladih – da se založe za zaštitu svakog ljudskog života. Nismo ih trebali nagovarati da se uključe… kao da jedva čekaju priliku da naprave nešto konkretno“, rekla je te dodala da ju je na odaziv i aktivnost najviše motivirala pomisao na trudnice i njihovu djecu.“Nemam svoje djece, ali imam nećake – nema  ljepšeg osjećaja na svijetu nego kada vas te malene ručice zagrle i stisnu, svako dijete treba našu zaštitu, svaka majka ima pravo na našu pomoć u zaštiti svog djeteta – nerođenog i rođenog“.

Budući da se prošlogodišnji Hod za život prvi put održao u Hrvatskoj, nitko nije mogao znati kakav će biti odaziv građana. No, ono što se dogodilo, premašilo je naša očekivanja, priča Marija.„Sjećam se da smo došli na Tomislavac gdje je bilo okupljanje. Prolazili smo zadnje upute s volonterima i u jednom momentu kada sam se okrenula, vidjela sam dupkom pun Trg. Takvo šarenilo boja, sunce koje mi se činilo sjajnije nego ikada, pjesma, osmjesi. To je život!“, ispričala nam je Marija.

Raduje se Marija što će i ove godine volontirati u Hodu za život, koji za nju sada ima posebnu važnost. „Iskreno, do prošle godine nisam nikada tako duboko razmišljala o početku ljudskog života, o zaštiti prava na život svakog čovjeka.Uvijek sam ga uzimala zdravo za gotovo. Smatram da ova inicijativa potiče ljude na razmišljanje o vrijednosti života. A svaki život je jedinstven i dragocjen – život nam je darovan i time je neprocjenjiv. Svaka osoba je neprocjenjiva, vrijedna i nezamjenjiva“, iskreno će.

Ovim putem poziva sve koji mogu i žele da se pridruže i daju svoj doprinos volontiranjem u Hodu za život. „Proslavimo život zajedno! Zahvalimo svojim majkama za dar života, jer kakav god on bio, znaj da si jedinstven i neprocjenjiv. Znaj da si nečije ljubljeno dijete, ljubljeni prijatelj, ljubljeni dečko/cura, da si nekome život“, poručila je Marija te dodala da je ovo prilika da nekome damo jedan djelić sebe.