Marijetu Šćekić je na volontiranje u prošlogodišnjem Hodu za život potaknula prijateljica. Kaže da je imala priliku u više navrata boraviti izvan Hrvatske te da je, upravo u sredinama gdje je obitelj oslabljena shvatila koliku važnost ima obitelj kao temelj svakog društva.

„Lutajući svijetom i tražeći odgovore na mnoštvo pitanja, sama sa sobom, spoznala sam koliko je važno imati sidro, a to jedino može biti obitelj“, rekla nam je 34-godišnja Marijeta, koja je 1991. godine uslijed ratnih zbivanja, morala napustiti rodnu Baranju i preseliti u Zagreb. Diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti, a trenutačno radi u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije.

Prošlogodišnji Hod za život ostao joj je u odličnom sjećanju, a u volontiranje se uključila na sam dan održavanja Hoda. Sa skupinom djevojaka, volonterki, bila je zadužena za distribuciju majica Hoda. Smijući se priča kako joj taj zadatak „ne gine“ niti ove godine.

„U ovogodišnjoj organizaciji Hoda za život u Zagrebu i Splitu sudjeluje više od 500 volontera. Svi mi kroz nekoliko mjeseci darujemo svoje vikende, slobodna popodneva kako bismo barem jedan dan u godini mi sami i naši sugrađani imali priliku iskazati solidarnost sa slabijima od nas – nerođenom djecom, ženama i obiteljima koje su pritisnute raznim vrstama ekonomskih i drugih poteškoća.“

„Hod za život financira se isključivo donacijama. Naš veseli logo i cijeli vizual nam svake godine napravi jedan ugledni dizajner, tako da sudionici Hoda mogu svake godine imati drugačiju majicu. Mnogi su ih počeli skupljati. Građani nam na dan Hoda doniraju novac za pokrivanje troškova Hoda poput regulacije prometa, izrade plakata i letaka, balona, a u zamjenu za to dobiju majicu. Prošle me godine jako ganulo kad sam vidjela kako ljudi – dajući od sebe – doniraju za organizaciju Hoda.To mi je bio velik poticaj da se ove godine još više uključim u organizaciju.“

Kao posebnu uspomenu s Hoda za život sjeća se dolaska kolone na Trg bana Josipa Jelačića:“Osjećala sam tada veliku radost i ponos, kao da sam dio nečeg posebnog, značajnog, nečega što je blagoslovljeno i što će mijenjati srca, razmišljanja i stavove građana Hrvatske“.

Osim Hoda za život Marijeta volontira i u Domu za nezbrinutu djecu.

Volontirajući u Hodu za život, uvjerila se kako je takav način doprinosa društvu izuzetno vrijedan i po mnogočemu poseban. Vesela atmosfera odisala je cijelim Hodom, Praškom ulicom,Trgom, među svim volonterima.

„Bilo je to uzajamno podržavanje i razumijevanje iako je na Trgu bila velika gužva i vladalo veliko zanimanje za nabavu balona i majica. Često smo se spoticale jedna o drugu, jer je svatko želio imati majicu za uspomenu, no nitko nije podigao ton. Bilo je to pravi mali tim, svi za jednog jedan za sve. Ove godine ćemo imati još više mjesta na kojima će se moći nabaviti majice, baloni i bedževi. Pozivam sve kojima je važna zaštita temljnog ljudskog prava, prava na život – za svakog čovjeka – malog, u majčinoj utrobi, odraslog i onog starca ili starice koji ovisi o pomoći svoje obitelji i društva – da se priključi volontiranju za Hod. Super je biti dio ove priče!“ kazala je Marijeta.